Virgin Suicides by koka
13.02.2008., srijeda
velentajn stori: aj em e pig, ic ofišl!
danas se osjećam kao svinja. ne nužno kao napoleon. umjesto ovce, danas sam nacrtala svinju. spoznala sam sebe. You drew the pig: Toward the bottom, you are pessimistic, and have a tendency to behave negatively. Facing right, you are innovative and active, but don't have a strong sense of family, nor do you remember dates. With few details, you are emotional and naive, they care little for details and are a risk-taker. With 4 legs showing, they are secure, stubborn, and stick to their ideals. The size of the ears indicates how good a listener you are. The bigger the better. You drew small ears, you are an OK listener. The length of the tail indicates the quality of your sex life. And again more is better! You drew large tail, WOW!  danas mi je dečko pokazao koliko mu je stalo do mene. količina je bila neizdrživa. i imala je posljedice.  morala sam ga nogirati. baš sam svinja  i da priča bude još gora, i da ja budem još veća svinja, i da ova priča dobije sretan kraj, našla sam budućeg dečka!!! i poslala mu velentajn kard  i moj budući dečko je svinja i pasat ćemo si   the end |
- 21:43 - Komentari (15) - Isprintaj - #
18.12.2007., utorak
Kako bolan, reklame nema?
navodno su sekunde reklamnog prostora jako skupe. pogotovo na televiziji. nemam pojma, ali navodno je tako. čak ni oni veliki, ne mogu si ih uvijek priuštiti, no tu onda uskaču odvažni novinari kako bi im pomogli, i "neprimjetno" ubacili njihov logo ili proizvod u u taj skupi medijski prostor. ne vjerujem da to rade za lovu. čine to iz čistog altruizma i vjere u bolje sutra. čine to zato jer vjeruju u određene proizvode i brandove, i dužnost im je skrenuti javnosti pažnju na kvalitete koje oni imaju. onomad je miroslav šafer snimao svoju reportažu na trgu bana jelačića, dok mu je u pozadini, kao šarena kulisa, pozirala gigantska reklama jednog mobilnog operatera. osim što su se, za pretpostaviti je, novinar i snimatelj za takvu pozadinu odlučili zbog estetike, učinili su to i zato da toj kompaniji u usponu, daju malo dobronamjernog vjetra u leđa  odabir kuta snimanja s tom reklamno skrivenom kulisom, jamačno nije imao nikakve veze s činjenicom da je tadašnja šaferova bolja i uspješnija polovica, čistom igrom slučaja (!!!) zarađivala kruh na visokoj poziciji iste te te kompanije čija se reklama nalazila u pozadini šaferovog obraćanja u kameru. tvrdio je tako tada i sam šafer, i budite iskreni, zar možete zamisliti kako netko iz dotične kompanije, na nekom javnom, ali diskretnom prostoru, donosi novinaru kovertu s novcima? i to znatno manjom količinom od one koju bi platili za emitiranje prave i neskrivene reklame. ili da je recimo tom konkretnom novinaru, njegova bolja polovica za nagradu zbog reklame... priuštila kod kuće malo ekstra užitka... spravljajući mu omiljeno jelo... tko u to može povjerovati?isto tako, recimo, tko može povjerovati da je milorad bibić mosor, pozvan od ace stankovića da bude nedjeljni komentator, uzeo pare od jedne ugledne tvrtke koja mu je sa svojim uočljivim logom poslužila kao scenografija u prilogu. čak ni ako mu partner/ica, rođo ili prijatelj rade u dotičnoj kompaniji. odbijam vjerovati. vjerojatno mosor doma koristi "S" proizvode, pa je oduševljen njihovom izdržljivošću i kvalitetom, odlučio javnosti skrenuti pažnju. novinari su ipak nepotkupljivi!!!!  a sada, evo i anketnog pitanja: koliko se sekunda/minuta logo kompanije "S" pojavljuje u kadru tijekom priloga? tiče se to i onog u kadru bližeg pojavljivanja, ali i onog udaljenog. slabo stojim s računanjem, ali možda netko bude inspiriran štoperice na sunce i mjerite, link je tu! nagrade nema, ali najveća satisfakcija je to što ćete, pogledate li link, biti izloženi skrivenoj reklami "S" kompanije. i to u emisiji koja je, a da to nismo ni primijetili, promijenila urednika. sada je to, izgleda, goran milić. |
- 18:22 - Komentari (9) - Isprintaj - #
22.08.2006., utorak
Bau-bau homoerotika!
građani hrvatske suočeni su sa strašnom pojavom. homoerotikom. na ulicama. na ekranima. u sportskim dvoranama. svugdje u javnosti. ona se događa. pred licima nevine djece. poštenih žena koje redovito idu u crkvu. poštenih muškaraca koji redovito idu u crkvu. hvarani su u šoku, piše večernjak. hrvati širom zemlje ne mogu spavati zbog toga. pred očima su im oni. pederi!  homoerotika!!! nikad viđeno u hrvata. po prvi put u povijesti. pogledajte, ako se usuđujete!  *******  *******  ******* užas!   potaknuta nekim doljnjim komentarima, moram napisati ovaj mali disklejmer, a u njemu piše da mi je žao ako netko misli da je ovaj post homofoban, jer on to NIJE, ali nemam namjeru objašnajvati ga i pravdati. tko može razumijeti tekst i slike - super, tko ne može - žalim slučaj. |
- 01:42 - Komentari (48) - Isprintaj - #
12.04.2006., srijeda
pusa, bok!
bok mišeki! :-* |
- 00:31 - Komentari (16) - Isprintaj - #
12.11.2005., subota
MALI OGLASNIK
hana, srce,ne brini, ako se ugasi varnica (hrv. iskra), naći će se pošten momak za tebe! |
- 23:51 - Komentari (37) - Isprintaj - #
11.09.2005., nedjelja
FCKU USA
... |
- 23:35 - Komentari (19) - Isprintaj - #
07.07.2005., četvrtak
Lasciate ogni esperanaca voi que entrate
dragi budući studentu, ti koji se želiš upisati na umjetnički studij, paz' vamo: slijede savjeti i napuci koji će ti pomoći da ostvariš svoj san: upis na fakultet koji to nije, i na kraju stjecanje diplome koja to ipak je. čitaj pažljivo, vjerodostojnost redaka koji slijede potvrđena je kod najviših autoriteta za umjetničko-intelektualna pitanja, a bonus sonetni manifest svjedoči o bolnoj i potresnoj istini, očito proživljenoj. za nadati se kako autor neće zamjeriti što će ovakvim putem širi krug javnosti postati upoznat s njegovom intimnom ispovijedi, no upisno vrijeme, te dobra namjera - ista onom kojom je popločen put do Oza - jača je od svih argumenata koji bi mogli biti usmjereni protiv objavljivanja. savjeti ponajviše vrijede za filmadžije, no, uz blage modifikacije, pravila su multiprimjenjiva. pročitajte i upišite se! (disclaimer: oni/them = ADU/članovi komisije) nikada, ali baš nikada ne smiješ reći da hrvatski film ne valja. redatelj tog hrvatskog filma ispao je iz te i takve akademije na koju se želiš upisati, pa ako kažeš da ne valja redatelj/film, to je kao da si pljunuo na tu i takvu akademiju, o predavačima i predavačicama da se i ne govori. moraš pokazati zanimanje za teme koje podrazumijevaju marginalce, jer to je tajni sastojak koji uvijek napali THEM. priče o socijali, ljudima koji teško žive, alkićima, klošarima, kurvama, općenito društvenim odbačenicima – izuzetno su poželjne! bogataši su fuj, osim ako ih ne želiš *raskrinkati* i otkriti da *i bogati plaču*. interes za bolesnike i hendikepirane, one jednostavno ćaknute, ili općenito za ljude koji pripadaju bilo kakvoj manjini (nacionalnoj, seksualnoj, etničkoj...) donijeti će ti dodatne bodove. takvi naime, najradije cvile pred kamerama, a THEM voli *obične priče malih ljudi koji žive tu u našoj blizini*, THEM voli suze pred kamerama kada se *priča sama od sebe režira*. nikada, ali baš nikada, ne smiješ priznati da si imao (ako si imao) iskustvo rada na nekom profestionalnom ili poluprofesionalnom filmu. ti si brašno koji THEM tek trebaju umijestiti i napraviti od tebe tijesto. ne možeš im doći formiran, niti poluformiran. ne smiješ imati čvrsto profiliran stav. THEM su tu da ti ga daju. ne smiješ nikome dati do znanja da si čitao puno knjiga i gledao puno filmova. znanje nije dobro, ono može detektirati neznanje kod THEM. ne smiješ sumnjati u autoritet, jer treba izdržati barem 4 godine. ne smiješ pokazati neznanje, jer - što onda radiš tamo? moraš naći pravu ravnotežu i pokazati da si zainteresiran, umjereno informiran i umjereno pametan. moraš iskazati želju da sve ostalo što ti treba, upiješ od THEM. jer THEM su vrhunski autoriteti, majstori svojeg zanata i tvoji profesori. ugledaš li svoje ime iznad crte, imaš sreću, veću nego kolege na drugim fakultetima. oni će biti studenti, sve dok ne postanu apsolventi, a ti, ti si već odmah po prolasku prijamnog ispita postao glumac, redatelj, dramaturg, montažer... a to zaista zaslužuje čestitke. NEZNANOM ARTSPIRANTU ~ sonetni manifest ~ 1. Tebe mori nesklad bivstva, ideali svi se ruše, Nervira te ljudska narav što za nepravdu ne mari, A djevojke više vole pune džepe nego duše, Umjetnik ćeš zato postat i srediti stanje stvari. Misija je tvoja jasna, svima reći što ih ide, Bez obzira što se traži il' je trenutačna moda, A kad shvate sav taj zanos, sklad tvog uma kad uvide, Skinut će sa glave šešir i poklonit se do poda. Realnost je ipak grublja, nimalo te neće mazit, Ne živiš u Disneylandu, već u svijetu gorke zbilje, Ne očekuj da će itko oko tvojih stopa plazit, Što god činiš će osudit, svaku riječ ćeš morat pazit. U toj mračnoj šumi tek si raslinje i nisko bilje, Tko god krene lovit srnu, bez da trepne će te zgazit. 2. Kolege su tvoje brojne, iskusni ti stari vuci Ne trebaju novog štenca da njihovu janjad kolje, Ruka možda jest im slaba, ali buzdovan u ruci Opizdit će svakoga tko pokaže da može bolje. Ta dupeta, mahom tusta, dobiti će novi uzlet Kad nanjuše tvoju snagu i ideje tvoje friške, Znaju oni što ti želiš, kruh od usta njima uzet! Na stolu je jedna torta - zbog tebe su tanje kriške. Svoje želje za stvaranjem ubrzo ćeš postat talac, (Umjetnost je malo bitna kad se treba platit renta), Na tvojoj će mekoj koži odsjest mnogi tupi žalac. Nisu bitna tvoja djela, nije važno jesi l' znalac, Sveti cilj će sebi zadat mlitava ta bulumenta, Da ti slome duh napola, a Branimir Donat palac 3. I ja dio tog sam ceha prodavača bubreg-muda, I meni si trn u oku, novog doba mladi glasnik, Al' ću zdušno podržati rezultate tvoga truda, Mislit ćeš da sam ti mentor - a bit ću ti robovlasnik. Hvalit ću te bez rezerve, sve zamisli tvoje krasne, Na tvom putu prema srži svaku zamku ti opisat, A kad stekneš povjerenje u namjere moje časne, Tvoj napredak i tvoj opus, svom geniju ću pripisat. Nije umjetnost za nježne, tu se pati, tu se gine, Tko ne može izdržati pritisak, taj bit će prognan. Al' ne grizi zbog tog nokte, nek te silno to ne brine, Ne želiš li povit kičmu, uvijek možeš na margine, Slikat nogom, svirat partviš, pokazivat spolni organ, Jadati se mnoštvu sličnih ispravljača krive Drine. 4. Rješenje se nudi samo: mani zabranjeno voće, Siđi s ispravnoga puta, zaboravi svoju muzu. Učini to smjesta, sada; nećeš li ti, drugi hoće, Dovoljno je mladih snaga koje rado daju guzu. Na taj način skoro svi su u Dvoranu slavnih ušli, U suprotnom zauvijek ćeš hodati po ledu tankom, Sam ne možeš protiv horde, osvijesti se, nisi Bruce Lee, Slizavanjem gradi ime, reputaciju za šankom. Propovijed je ova mudra došla, eto, do svog kraja, Mućni glavom i prihvati istinu koju ti nudi, Pomoću tih naputaka odškrinut ćeš Vrata Raja. Oj, hrvatska grudo mila, zemljo pozlaćenog sjaja, Bujaš divna u punoći remek-djela šupljih ljudi, Volimo te dokle god je Fondova i Natječaja! Ivan-Goran Vitez |
- 14:51 - Komentari (18) - Isprintaj - #
13.05.2005., petak
fan fiction: pussy & bobo, razgovor koji se nije dogodio
jednog lijepog prijepodneva, u vrijeme kad pošten svijet radi, u zagrebu, u bircu na otvorenom, svjež zrak, vruću kavu i šalicu ugodnog razgovora konzumiraju brojni građani. ovo je priča o susretu koji se nije dogodio i ljudima koji ne postoje. ako neka sličnost sa stvarnim osobama i događajima postoji, imajte na umu da je danas teško nešto novo izmisliti. pussy: joj bobo, ne znam, možda nije dobro da pišem blog... bobo: pussy, darling, micicica, mačkice, mišiću, zašto sumnjaš? ne valjda zbog onih komentara? pa to je odlično, nek ljudi pišu! imaš veeeliku podršku, a ima i onih... drugih... demokracija, remember? vox populi! u svakom slučaju, to je win-win situacija! pussy: ali, bole me zli komentari! drhturim pred njima, kao prut na vjetru, kao travka na kiši, kao... kao... drhturim kao dok čekam avion! bobo: hm... to sam ti želio reći – to «drhturim» nije ti baš dobar odabir riječi... pussy: kaj? bobo: znaš, pokazuješ se previše ranjivom... pussy: ali to sam i željela, to mi je bio cilj... pokazati da sam i ja samo jedna slaba žena! bobo: znam draga, ali ovo su teška vremena, ne smiješ svoje slabosti pokazivati, ljudi to ne žele gledati! pussy: (duboko uzdahne i pogled uprti u daljinu) znam! moram biti jaka! jača od svih! i'll never be hungry again! bobo: gladna si? hoćeš da trknem po burek i jogurt? ćevape? pussy: bobo, kako si drag... nisam gladna, to ja u misli volim prizvati scarlett o'hara. ona mi je inspiracija! bobo: vidiš, nije ti to s filmovima loša ideja, ali pada mi na pamet jedna još bolja! pussy: da? bobo: da! pussy: bobo, strah me! u očima ti vidim neki čudan plam! bobo: ne boj se mačkice! fear leads to hate, hate leads to anger, anger leads to suffering.... pussy: bobo, sad me zaista strah, o čemu pričaš? ništa te ne razumijem! bobo? bobo: yoda, darling, najcitiraniji fiktivni filozof 20. ali i 21. stoljeća! pussy: yoda? nikad čula! neki litvanac? bobo: ne milena, ratovi zvijezda, ewoksi, wookiji, qui-gon jinn, mladi harrison ford... aaaahhhh pussy: bobo, daj se saberi! o čemu pričaš? bobo: moramo uspostaviti kontakt sa obožavateljima tog filma! ženo božja, pa njih ima više nego što neke stranke imaju članova! pussy: jel? tu su? u zagrebu? bobo: daaarling, pogotovo u zagrebu! kada bi jedan dan došla s frizurom princeze leie, garantiram ti da bi dobila sve njihove glasove! pussy: zanimljivo... a kakva je to frizura? bobo: paaa, zanimljiva! dva koluta kose, ovak na ušima, budeš hercig! pussy: na ušššiiiima? si normalan? bobo: pussy, ne budali! koliko sam truda uložio da te naučim držati četku u jednoj i fen u drugoj ruci! da nije mene bilo, i danas bi ti preko čela visjele masne špagete, a ne šiške! pussy: dobro, dobro, nemoj se odmah ljutiti. napravit ćemo to... kolutove... bobo: bravo mačkice! pozvat ću toyboya da to izaranžira! pussy: a znaš što bih još trebala? bobo: reci, mila moja! pussy: možda bih trebala napraviti koju fotku sa životinjicama, ljudi to vole... bobo: mmmm... imaš pravo, imaš pravo... s macicom? malom macicom? pussy i kitty, to bi bio naslov za naslovnice! hello pussy, hello kitty! bravo! genijalna ideja, šteta što nije moja! pussy: ma ne znam, mačke su mi malo isfurane, i ta njihova individualnost... gadljivo! bobo: a vidiš, baš trebaš pokazati da držiš do pojedinca, individualca, da poštuješ pravo na različitost... pussy: gadljivo... nemoj bobo, povraćat ću... samo nemoj individualnost. mačke – ne nikako mačke! bobo: pa dobro, mogu pitati u zoou jel imaju kakvo mladunče na posudbu, neko koje još nisu umlatili lopatama. pussy: hahaha, zloćko jedan! bobo: hahaha...hihihihi... pussy: hihihihi... bobo: a što kažeš na jednog medeka? pussy: vraže jedan, ti na medeka u krevetu misliš... hihihihi bobo: zašto ne... hihihihi... pussy: ali ne plišanog...hihihihi bobo: nisam ni mislio...hihihi pussy: nekog medeka brundu na madracu... bobo: aaaaahahaha... na madracu... hahahaha... krepat ću od smijeha.... pussy: samo se ti smij, jesi vidio na onim fotkama kakav tepih ima taj čovjek? ahhh... češkala bih ga cijelu noć! češ-češ-češ... bobo: kaj je – je! to je tepih i pol! pussy: hihihi – vraže! bobo: hihihi – kujo! pussy: hahaha... bobo: hahaha... pussy: a čuj, što kažeš na to da se fotkam s nekim hendikepiranim u kolicima? bobo: joj, to mi je soooo last year! nisu više u modi. pussy: ja baš mislim da su oni evergreen. ljudi vole kad se slikaš sa ovima. pokazati ću svoju humanu stranu... bobo: hahaha... humanu stranu! misliš humanoidnu? pussy: bobo, ja to ozbiljno! i znaš, ta njihova kolica su jako fotogenična! ti kotači uvijek dobro ispadnu na fotkama! bobo: joj, draga, pusti te u kolicima, poslije će nam se vozikati ispred središnjice, nećemo imati gdje parkirati aute. pussy: imaš pravo. s parkingom uvijek problem. kad se sjetim kako smo se gurali pokraj uspinjače! bobo: nesretnice, ne spominji taj kvart! živu ranu čačkaš! pussy: oprosti mileni, pjetliću moj, ne ljuti se.... bobo: aaaa, ne čini mi to zla okrutnice! pussy: dobro mileni, no, daj se smiri, ne budi šmizla! bobo: da šmizla... svašta! pussy: nego, bobo... u vezi bloga... bobo: kaj sad «u vezi bloga»? pussy: bole me komentari! bobo: ništ' ne brini, znaš kako se kaže - ozna sve dozna! pussy: yoda? bobo: kaj sad – yoda? pussy: jel to taj filozof rekao? bobo: zaboravi pussy, zaboravi! hebry ima veze! ako je mogao doznati tko je zvao lepog acu, ovo će mu biti ni po' muke... nemoj ti svoju lijepu glavicu mučiti. to će tvoj bobo srediti! pussy: volim te bobo! bobo: nadahnuta moja mala intelektualko! maco moja! pussy: a bobo, jesi platio najamninu za središnjicu? bobo: kaj? pussy: najamninu. jesi platio? bobo: ovaj... pa naravno. pussy: jesi ziher? bobo: natürlich! pussy: najamninu? bobo: najamninu! pussy: platio? bobo: platio! pussy: bobo, pokaži mi uplatnicu! bobo: hahaha... pussy: uplatnicu bobo! bobo: ovaj, macice moja, pa nemoj takva biti... pussy: bobo, uplatnicu... bobo: si poludila? pussy: uplatnicu... bobo: koji sad krasni kur... pussy: uplatnicu na sunce, ne šalim se! bobo: a jesi se u mrzlu pizdu pretvorila... šta se sad dereš uplatnicu, uplatnicu... nisam platio, platit ću! pussy: hahahaha... jesam te zaribala... hahaha bobo: uf, baš si me uplašila... stvarno sam mislio da želiš dokaz... pussy: hahahaha... da si vidio svoju facu... bobo: nije mi smiješno... pussy: hahaha... pozelenio si! bobo: mislio sam da je kraj. pussy: bobo, kakav kraj? uplatnica? najamnina? pravna država? ne budali! bobo: ipak, umro sam na trenutak od straha, uvjerljiva si bila... pussy: hahaha... bobo: osvetit ću ti se... pussy: micek, lulek, picek, maleni moj oktopodu, svojoj pussy ćeš se osvetiti? kako? bobo: ispast ćeš kravetina! smislit ću već nešto, neki opaki plan! pussy: kao? bobo: blog. pussy: molim? bobo: bog, velim bog – prolazi frend pa sam mu mahnuo. booog! pussy: dobro, bobo, kaj ćemo sad? bobo: ništ, idemo do frizera. pussy: ali bobo, pa šiške su mi skroz okej! bobo: idemo po one kolutove na uha! bit ćeš mi princeza leia, ne zvao se ja bobo! pussy: dobro bobo, u tvojim rukama uvijek sam sigurna! bobo: i bolje ti je! pussy: idemo, kazni me k'o ženu! hihihi bobo: za drugo i nisi! možda za jogi... pussy: hahaha, luciferu! bobo: zvečarko! pussy: hihihui bobo: buahahaha |
- 08:44 - Komentari (24) - Isprintaj - #
05.10.2004., utorak
igor je našao svoju fotku!
igor mirković je jedan cool tip. nekad novinar, onda malo redatelj, pa opet (veliki comeback!!!) novinar. pa onda, nakon par tjedana rada na ultra cool magazinsko-političkoj emisiji filmskog imena – odlazi na skijanje/zimovanje/odmor. jer je zaslužio. i kaže to krebeljeći se u kameru. znate, idući tjedan nema emisije, moramo se odmoriti. napravili smo par emisija. svaka nam čast. a onda, taj jedan cool tip prije kraja radne sezone završi ciklus svojih emisija. jer sad treba ići na odmor. jer se naradio. jer je zaslužio. al neće se ni vratiti na televiziju, jer izgleda da se konačno odlučio što će biti kad odraste. bit će redatelj! igor mirković snimio je film koji se sad objavio na dvd-u. dokumentarac kao i onaj o vitasoviću, kao i onaj koji je radio sa grlićem. dobro da je to dokumentarac, ta ga forma ipak najbolje veže za njegovu drugu ljubav. novinarstvo. koje je ipak stavio u drugi plan. jer je odlučio (ipak) biti redatelj. dok se ne predomisli. ili dok se ne dogovori s rtl-om. ili novom. uostalom, zašto bi se morao opredijeliti kad može odlično raditi i jedno i drugo. ~~~ sretno dijete - film igora mirkovića ~~~ igor mirković se vozi u automobilu. fin auto, a igor se vozi i lupka prstima po volanu. mora da se to u njemu javlja neki kreativni nerv, ili je samo nervozan. možda je ipak nervozan. kako i ne bi kad je to intro u njegov film. film o muzici koju je slušao kao napredni teenager, i idolima svoje mladosti s kojima se tada kao klinac nije mogao družiti. danas više ne sluša tu muziku, prerastao ju je (sad valjda kao i svi intelektualci i bivši rokeri sluša đibu), a sa svojim negdašnjim idolima i slavnima mu se ne druži, jer je sada i on jedan od njih. postao je u međuvremenu slavan. novinar. redatelj. oboje. tako nešto. igor mirković gleda svoje stare fotografije. gleda onu na kojoj je goluždrav i na kojoj mlitavo drži papir s natpisom MLAD I VJEČAN. pisalo bi na tom papiru i nešto buntovnije, ali teenage angst ne leži mu najbolje. igor je fin dečko. gleda stari igor mladog igora i misli si: bože, što sam imao bezobrazan gard. (?!?!?!?!?!) ma vidi ti mene! ljepota prizora može se i popraviti. zato igor zakelji svoju fotku na televizor na kojem se vrti snimka jedne televizijske emisije. nju vodi igor mirković. dva igora na ekranu, jedan igor ispred ekrana. ukupno, tri igora u kadru. hmmmm, kako ovo dobro izgleda, misli si igor. joj, mogao bih cijeli film ovako... ali, dosta autoerotike. ne treba zaboraviti da je ovo film o muzici koju je prerastao, i idolima koji mu danas ništa ne znače. jer je odrastao, a odrastao čovjek nema idola. pogotovo ako je novinar. redatelj. tako nešto. igor se baca na detektivsku potragu. navodno za likovima iz nekih prošlih vremena. intervjuira jaju, vladu, renata, davorina, gileta... uostalom, taj je pristup najbliži novinarstvu, a on je ipak novinar. doduše bivši, ali kako jadranka kosor reče – jednom novinar, uvijek novinar. čak i kad je redatelj. pogotovo tada! igor snima renata metessija jer je on baš ono što mu treba za film. čovjek koji je bio prisutan kada su se događaji događali. razgovaraju u tvornici, i renato mu priča kako u neka stara vremena uopće nisu razmišljali o politici, nije im to bilo ni na kraj pameti, nikakav tito, nikakvi bakrači. ali čovječe, pa kako to? - pita igor s nevjericom. e, s kim ja pričam, misli si igor koji zna da svatko normalan razmišlja o politici. ali, sad nema povratka nazad. već je snimio renata, i neće valjda bacati to što je snimio. igor sjedi u bircu i gleda kroz prozor. boemski se nalaktio, upija energiju nekih bivših vremena, i zamišlja si tko je sve stajao ispred tog legendarnog birca, točno na tom mjestu, točno u to vrijeme, prije samo nekakvih 20 i kusur godina. tko zna tko je sjedio baš na tom mjestu na kojem igor sada sjedi? ahhh, tko bi to znao? igor je u kadru, na pravom mjestu, doduše u neko krivo vrijeme. kamera snima. igora. melankoličnog. skromnog. da, snima igora. igor putuje u utrecht. s nekim priča na mobitel. navodno je to johnny štulić, ali može biti i igorova mama, a možda igor samo drži slušalicu na uhu i priča sam sa sobom. kaže da priča s johnnyem. odnosno branimirom, jer kaže: branimire, ja dolazim u utrecht, i bit ću tamo dva dana, i volio bih da se nađemo samo na pola sata. igor, bivši novinar, zna da će žrtvu kasnije lako biti zapričati, samo ga je bitno uhvatiti na prvih 5 minuta ili pola sata. wow, igor priča s johnnyem. ej škvadro! s JOHNNYEM ŠTULIĆEM! znate vi tko je on? johnny je bog. i baš zato što je bog, johnny igoru pokaže srednji prst, ali to ne vidimo jer je on s druge strane tog dokumentarno snimljenog telefonskog razgovora u kojem vidimo igora kako drži slušalicu. i navodno priča s bogom. johnnyem. igor je malo ljut. došao je u utrecht, a johnny s njim neće razgovarati. igor ga neće čekati ispred kuće, neće ga zaskočiti u dućanu dok ovaj kupuje pola kruha i litru mlijeka, jer mu je to onak malo bez veze. to mu je totalno jadno. ono, ko da je on sad neki fan! a ne novinar. redatelj. oboje. aaa ne, jok! ak johnny neće pričat s igorom - neće. ko ga šljivi. igor je za svoj film snimio kvart u kojem mirno poput penzića danas živi johnny. hehe, koji luzer, misli si igor. bio je takva faca, a danas živi s ovim penzićima. seljak. i taj utrecht, koji je to grad uopće? igor je otputovao u new york. razgovarao je sa mirkom ilićem. ilić je, srećom, želio razgovarati sa mirkovićem. da nije, bio bi to još jedan uzaludan put. jer mirković ne bi ganjao ilića. ak oće spikat oće, ak neće - neće. barem će vidjeti new york. koji je puno zanimljiviji od smrdljivog utrechta. u kojem živi johnny. branimir. mirko i igor razgovarali su o coveru omotnice za album bijelog dugmeta. onog sa ženskim sisama. mirko kaže igoru kako su pred zvečkom tražili komada koji bi na trenutak pokazao sise koje bi uslikali. ipak su voljnu damu nekako našli, kliknuli, a ostalo je povijest. upečatljiva omotnica. fine sise. i svi mi u kolektivnoj memoriji imamo sliku tog covera. baš zato što ju imamo pohranjenu u sivim ćelijama, igor nam ju nije želio još jednom pokazati u filmu. ma šta će vam to, sise ko sise. uostalom, tko zna, vlast se promijenila, i možda bi igorovom filmu neka novoosnovana komisija za šund stavila nepoželjnu etiketu, baš kao što je to nekad radila muzici. igoru ni ne pada na pamet razgovarati sa ekipom iz komisije za šund. nije mu to zanimljivo. uostalom, seljaci jedni. kako su se uopće mogli baviti tako odvratnim poslom. slušati ploče i proglašavati ih šundom. tu epizodu treba što prije zaboraviti. pogotovo u dokumentarnom filmu. tu za nju nema mjesta. igor s fedorom kopa po starim brojevima poleta. zna da je u jednom broju, onom u kojem je slika toma gotovca koji se brije, na jednoj fotografiji uslikan i on. igor. ali je s igorovim primjerkom tog starog poleta, još jako davno, netko slučajno obrisao prozore. igora to muči 20 i kusur godina. izgubio je jedini dokument kojim može dokazati da je bio na ulici jednog dana kada se nešto važno događalo. znao je da netko ima te stare polete, ali mu je bilo neugodno samo tako tražiti da si fotokopira i skenira tu stranicu. ili da si napravi fotku iz negativa, ako taj još uvijek postoji. ne, ne, to bi bilo previše bahato, samodopadno i autoerotično, treba smisliti dobar razlog da se domogne te fotografije. zato je igor snimio film. zove se «sretno dijete». detektivska priča. o tome kako je igor tražio i našao fotografiju na kojoj ima 16 godina. tek. igor je snimio film. osim sebe, snimio je još neke ljude. našao je i neke stare dokumentarne snimke. a one su uvijek zanimljive. stavio je i njih u film. našao je fotografiju. igor je zaista sretno dijete. redatelj. novinar. redatelj. novinar. ne zna, nije još odlučio. ima još vremena, razmislit će što će biti kad odraste. igor je zaista sretno dijete. našao je svoju fotku. ispričavam se vjernim čitateljima na ne pisanju. vrijeme sam provodila kao neplaćena belupova degustatorica, ali o tome ćete čitati uskoro. čak prije nego bi se moglo pomisliti. svečano obećajem¨;-) |
- 09:54 - Komentari (39) - Isprintaj - #
09.09.2004., četvrtak
daisy... daisy... daisy...
:* |
- 00:08 - Komentari (11) - Isprintaj - #
26.07.2004., ponedjeljak
~ ® PRIJATELJSKA VATRA ® ~
dragi ameks,lijep pozdrav na početku, nadam se da ste svi ekipa dobro, i da se uspješno vrbuju novi članovi. ja (ponovo) nisam među njima - iako sam željela biti - ali mi je jasno da još ne ispunjavam uvjete, pa svaku vašu riječ i odbijenicu primam pognute glave s respektom i udivljenjem. evo, prije godinu dana kada sam se online prijavila, lijepo ste me odbili, najprije mailom pa zatim još i poštom. kao da jednom nije bilo dosta, morali ste još taj posljednji čavel u sanduk zabiti, ali ne ljutim se na vas, barem niste nahuškali pse™ na mene i tjerali me da s ostalim odbijenima gola slažem ljudsku piramidu™ dok mi netko iz odjela marketinga gasi čikove na leđima, i da kojekakve druge đavolije izvodim. hvala vam na tome. godina dana prošla je brže nego sam uopće primijetila, u međuvremenu sam peglala diners® i master card® koje imam kao onaj “dodatni član” i tiho patila što nemam u vlasništvu barem jednu nekretninu, pa makar grob na vlastito ime, ili vrijednu pokretninu kojom bih vas impresionirala. sumnjam da biste moje pseto adekvatno vrednovali iako je vrlo pokretno, umiljato, jako lijepo, ponosnog držanja i savršeno preklopljenih ušiju. i eto, godinu dana tako patim što ste me vi, kojima sam odlučila dati svoje povjerenje - i staviti na raspolaganje dio svoje plaće (ugovorene na neodređeno vrijeme), a koja je u granicama državnog prosjeka – odbili. ali, gle čuda, nakon godinu dana, javili ste mi se opet. i to poštom! aritmija srca dogodila mi se istog trenutka kada sam ugledala kovertu s prepoznatljivim logom kapitalizma, a ruke su mi drhtale od uzbuđenja dok sam otvarala kovertu koju ste mi poslali! o bože, nije zabuna! vi ste zaista pisali meni – BAŠ MENI! čak ste i pismo koje je zapravo obična špranca naslovili NA MENE! my heart – be still! a u pismu piše… tepate mi, laskate mi, meni osobno… sjećate me se od prošle godine… oh bliss, oh joy! poštovana gospođo… vjerujemo da je tradicija kartičarske kuće jedan od razloga što ste u kolovozu 2003. poželjeli postati korisnikom American Express kartice. Iako Vaš prethodni zahtjev za dobivanjem jedne od American Express kartica privremeno nismo bili u mogućnosti odobriti, razmatrajući još jednom Vaš zahtjev, s posebnim zadovoljstvom Vam nudimo našu novu karticu American Express® Start Card a onda, da skratim: rečena kartica, ne može se koristiti izvan hrvatske, godišnje dozvoljavaju do (čak) tri kupnje na rate … a onda još i ovo “Napomena – ponuda vrijedi isključivo za Vas”! oh my god, YOU LOVE ME, you really, really love ME! dragi ameks, na žalost, moram vas odbiti. ne želim postati vlasnica vaše Dječje kartice™. pola svoje plaće i dalje ću kao dodatni član davati dinersu® i master cardu® koje sam namjeravala nogirati zbog vas. oh, kakva bi to greška bila, nadam se da će mi oprostiti! žalim, ali monopoly® sam igrala kao klinka u osnovnoj školi, i iako toj igri ni danas ne manjka uzbudljivosti, prerasla sam ju. ne, niste me uspjeli osvojiti ni izuzetno primamljivom ponudom da ću besplatno moći koristiti online uslugu “my account” na vašoj web stranici. (usput, preporučam vam na čitanje knjigu “funky business” u kojoj među ostalim piše da je danas hvaliti se vlastitim web stranicama i ovakvim “besplatnim online uslugama” isto kao i reći “naša firma ima zahod”.) a i ne sviđa mi se kako ova kartica - koju nudite MENI, BAŠ MENI - izgleda. nadam se da nije i ovu dizajnirao mirko ilić, to bi značilo da vam je maznuo lovu za bezveze (što bi mi bilo neizmjerno žao) jer je ta dječja kartica® zaista ružna. i te stilizirane *nule* na njoj, što poručuju? you worth nothing to us? you are zero? što? možda bi bilo bolje da ste dali djetetu nekog uposlenika da bojicama nacrta macu, peseka, kućicu, sunce i rijeku, i to stavili na karticu. tako bi dobila svu ozbiljnost koju zaista ima. ili, mogli ste na nju staviti komade plastičnog nakita. i to bi pomoglo u serioznom doživljavanju American Express® Start Card. naime, piše u gloriji® (broj: 496 stranica 90) da ste nedavno u svojoj firmi imali organiziranu prodaju plastičnog *dizajnerskog* nakita. i da je prodaju nakita organizirala direktorica osobno, a nakit da je *dizajnirala* njoj bliska osoba. tako barem piše u gloriji® (broj: 496 stranica 90). budući dakle da je prodaju organizirala osobno direktorica, nema ni sumnje da je među kupcima vladalo oduševljenje koje nije bilo glumljeno samo zato da bi se direktoricu zadovoljilo. ne sumnjam ni da je prodaja išla i više nego odlično, a ne sumnjam ni da se *dizajnerska* plastika mogla kupiti i na karticu. čak i na American Express® Start Card a.k.a. “dječju karticu®”. to je ujedno i jedino za čime žalim neulaskom u klub vlasnika ameksa, jer sam obožavateljica plastičnog *dizajnerskog* nakita. nadam se ipak da će biti organizirana još neka prodaja, možda u bratskim kartičarskim kućama? pa da diners® karticom kupim plastične jagode za objesnit na uho. kao što su ih kupile mnoge uposlenice i uposlenici ameksa gdje je direktorica tog istog ameksa i organizirala prodaju nakita svoje kćerke. pisalo je to u gloriji® (broj: 496 stranica 90). sad vas lijepo pozdravljam, ostanite i dalje takvi kakvi ste bili, uvijek protiv nepotizma™, uvijek nepokolebljivi i pošteni prije svega. osim toga, ja zaista ne poznajem BAŠ NIKOGA tko je do svoje ameks kartice došao skraćenom procedurom inkvizicije jer je dobar s perom, ili hrvojem, ili domagojem. nemojte biti popustljivi ni prema meni, samo vas molim da više ne koristite moju adresu jer vam za to nisam dala odobrenje. molim vas da mi se ne javljate, da me ne uznemiravate, ne vrijeđate i da mi prestanete nanositi duševnu bol, a što ste pismenom ponudom učinili. ja se sada idem posvetiti peglanju®. kartice dakako. za odrasle. diners. p.s. i ne zaboravite provjeriti koliko se to ženskih bastarda u kolovozu prošle godine prijavljivalo za ameks! možda se ipak odlučite za ljudsku piramidu™, nahuškane pse™ ili neku drugu originalnu american way™ metodu nagrađivanja. |
- 17:26 - Komentari (25) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga: vidi sliku
 hate mail & love mail Long live the new trash. I am 75% Evil Genius. I am pure evil. I lie awake at night devising schemes of world domination, and I will not rest until all living souls bend to my will. 
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||